Povodom prve godine postojanja Kluba rukometa na pijesku Bijeli momci (popularnije zvani White boys) donosimo Vam ekskluzivni intervju s čelnim ljudima navedenog kluba. Stoga, u ime AKRP Zagreb sretan prvi rođendan te se nadamo da ćete još dugi niz godina biti opasni suparnici na terenu.
Dobar Vam dan i hvala što ste se odazvali našem pozivu za razgovor s nama.
Dobar dan Vama i Vašim čitateljima. Zadovoljstvo nam je razgovarati s Vama.
Za početak nam, molim Vas, recite kada ste uopće prvi put stupili u kontakt s rukometom na pijesku, tj. kada ste prvi put vidjeli da ga netko igra?
Naš prvi doticaj s rukometom na pijesku datira iz 2003. godine. Prvi nas je s tim sportom upoznao naš dragi prijatelj i kolega Željko Čagalj, na čiji smo poziv odradili par treninga, potom odigrali turnir u Medenoj(Trogir, n. a. ) i od tada svake godine sudjelujemo na turnirima u rukometu na pijesku.
I što se tada dogodilo, je li to bila ljubav na prvi pogled ili je trebalo proteći neko vrijeme dok Vam isti „sjedne“ s obzirom da se već dugo godina bavite dvoranskim rukometom?
Moramo priznati da nam je sjelo od prve i već nakon prvog turnira nam se uvuklo pod kožu. Ma da se igra rukomet na vodi i tu bismo sudjelovali!
Kako su se „Bijeli momci“ okupili; je li to bilo spontano okupljanje ili klasično dalmatinsko „navlačenje za rukav“?
Sad smo Vam dužni ispričati malo o povijesti White boysa. Prvo, već opisano, okupljanje je bilo za turnir u Medenoj 2003. godine na kojem nastupamo pod imenom „Baš me briga“. Iduće godine se okupljamo pod imenom „Cubasa O’Zora“(lik iz crtanog filma) te sudjelujemo na turnirima u Medenoj i na Pagu. 2005. godine uzimamo ime „White boys“ koje traje do danas. Kroz našu kratku povijest smo prošli sve i svašta, krpali se na sve moguće načine. Od spavanja po plažama i ispod tribina do traženja igrača za nastupe po plaži, žicanja prijevoza za vratiti se kući, itd… Zabilježili smo nastupe dvojice Portugalaca, članova sudačke organizacije, pripadnica ljepšeg spola… Kroz naš klub je prodefiliralo nekih tridesetak igrača te igračica. Zadnjih godinu dana smo se koliko-toliko stabilizirali, zabilježili i prvi međunarodni nastup (Zalaegerszeg-Mađarska) te donekle standardizirali prvu postavu.
Dobro smo upoznati s djelovanjem i nastupanjem „White boysa“ po turnirima u rukometu na pijesku. Kako je uopće kod Vas došlo do ideje da se institucionalizirate, tj. da se registrirate kao sportski klub?
Po uzoru na druge klubove(AKRP Zagreb, Dugi Rat, Golden balls…)odlučili smo osnovati sportsku udrugu te podići sve to na jedan veći nivo. Službeno smo registrirani od 10. 04. 2008. godine, te se iste prijavili u Zajednicu sportskih udruga grada Kaštela, pošto nam je sjedište u Kaštel Gomilici.
Glavna nit vodilja White boysa kao i većine pjeskaških ekipa je, pretpostavljamo, ljubav prema rukometu i želja za druženjem. Odakle sve dolaze „bijeli momci“ i koje sve poveznice postoje između njih (pritom ja mislim na prijateljske, klupske, studentske i sl. )?
Apsolutno se slažemo s vama, vljubav prema rukometu i druženje je glavni pokretač svega. Osovinu „White boysa“čine rukometaši koji trenutno nastupaju ili su nastupali za Rk Solin plus naš tajnik koji je rukometni sudac. Svi smo mi prijatelji i izvan terena, naravno. Svoje redove od turnira do turnira pojačavamo s našim dragim kolegama i prijateljima koji su sadašnji ili bivši rukometaši a dolaze iz Metkovića, Čakovca, Slatine, Zagreba, Kaštela, Splita, Đakova, Crikvenice…Pritom ne smijemo zaboraviti na našu povremenu članicu Irenu koja trenutno igra za ŽRK Trogir.
Uvijek veseli i uvijek za dobru zabavu, ali na terenu se ostavljaju do poslijednjeg atoma snage – to je uvijek bila odlika Bijelih momaka – jesmo li u pravu kod ovih tvrdnji i ima li se što nadodati ili oduzeti?
Hvala na komplimentu, u pravu ste 100%! Ponekad se malo previše unesemo u sve to pa zna doći do nesuglasica (najblaže rečeno)J ali sve se brzo izgladi i opet smo prava klapa. O zabavnom djelu je suvislo trošiti riječi…Tko nas imalo poznaje zna na šta mislimo.
Najveća boljka svih pjeskaških ekipa je izvor financiranja, tj. pribavljanje financijskih sredstava; kako se Vi nosite s tim?
Naš tajnik je izjavio da je kod nas recesija već godinama ;)! Sve dosadašnje troškove kluba vezano uz putovanja, turnire i sl. smo platili iz svog džepa. Nismo naišli na razumijevanje sponzora do sada.
Kakvi su Vam planovi za ovu godinu? Postoje li neke ozbiljnije ambicije za ovu sezonu ili ste zadovoljni olimpijskim sloganom „važno je sudjelovati“?
Nikad nismo zadovoljni samo sudjelovanjem (ma kako god to čudno zvučalo), premda se do sada, na žalost, ne možemo pohvaliti nekim značajnijim uspjehom. Nadamo se da ćemo to ispraviti u ovoj godini.
U kakvim ste odnosima s ostalim ekipama rukometa na pijesku u Hrvatskoj? Znamo da je na terenu jedna stvar, dok je po završetku utakmice potpuno druga.
Sa svim ekipama smo u korektnim odnosima. No, ipak bi istaknuli KRNP Dugi Rat I BHC Golden balls s kojima smo u više nego prijateljskim odnosima, te AKRP Detono Zagreb (tu mislimo na čitav kolektiv) s kojima nas osim odličnog prijateljstva povezuje i suradnja na igračkom planu.
Još jedno neizbježno pitanje za Vas: Volite li više dvoranski rukomet ili pjeskašku inačicu istog, s obzirom da aktivno igrate u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi?
Jedno bez drugog ne ide. Nakon naporne dvoranske sezone rukomet na pijesku je nešto idealno za ljetne mjesece. Ako bi već morali birati između ovo dvoje… naše simpatije su na strani rukometa na pijesku.
Imate li kakvu poruku za kraj za ljubitelje rukometa na pijesku i za naše čitatelje?
Može umjesto poruke par stihova legendarnog Mate Miše Kovača:“…u danima sretnim, u danima grubim, ja ne mogu drugo nego da ga volim…“ rukomet na pijesku, normalno.
Kako uskladjujete poslovne obveze vaših članova s igranjem na različitim turnirima?
Članovi koji su u radnom odnosu tijekom turnira uzimaju slobodne dane ili unaprijed odrade par smjena u dogovoru s kolegama na poslu pa ih je većina u mogućnosti nastupati za voljeni klub. Rijetko kad bi se znalo događati da su baš prisiljeni raditi te dane.
Zahvaljujem Vam na ugodnom druženju, čast mi je bila družiti se s Vama, te se nadam mnoštvu ponovnih susreta! Moje poštovanje!
Hvala vama šta ste nas ugostili na najčitanijm stranicama vezanih uz rukomet na pijesku!Želimo vam sve najbolje i nadamo se da se vidimo u kojem finalu tijekom sezone!
Bilježimo se sa štovanjen, pusa (ženskim članovima ekipe Detono Zagreb n. a. )!