U nastavku Vam donosimo intervju s prvim čovjekom jednog od najboljih europskih klubova. Intervju je zamišljen kao predstavljanje svih ekipa sudionica. Koliko ćemo u tome uspjeti, ovisi i o odgovorima ostalih ekipa kojima su pitanja poslana. Kolege iz Mađarske su se potrudili prvi poslati odgovore. Uživajte u razmišljanju ovog iznimnog organizatora i klupskog funkcionera, gdina Bodya Istvana.
1. Za početak nam recite nešto o svojoj momčadi (broj osvojenih trofeja, medalja, broj igrača, broj turnira na kojima ste do sada sudjelovali).
AXA Beach Stars Budapest BHC je osnovan 2002. godine. Na početku smo se zvali Béres Vitalin, Credit Suisse, a nakon toga Winterthur BHC. Od 2007. Godine naše ime je konačno.
Naši najbolji rezultati:
Državno prvenstvo:
1. mjesto: 2007., 2008., 2010.
2. mjesto: 2004., 2005.
Mađarski kup: 1. mjesto: 2004., 2005., 2006.
2. mjesto: 2007.
(2008. mađarski kup je ukinut)
Central European cup: 2. mjesto: 2005. (Nažalost ovo natjecanje je organizirano samo jedanput)
EBT Masters: 1. mjesto: 2006., 2008.
(ove godine ćemo sudjelovati na Mastersu sedmi put)
EBT Masters: Nagrada za fair play: 2010.
EBT mjesta: 1. mjesto: 2010.
Broj EBT turnira: 24 (1. mjesto – sedam puta, 2. mjesto – šest puta, 3. mjesto – pet puta)
Od 2002. godišnje prosječno nastupimo na 8 turnira.
U posljednje tri godine naša momčad je organizirala 6 AXA EBT turnira
Trenutno naša momčad ima 11 članova. Imamo dobar tim B u kojemu igraju naši seniori i funkcioneri.
2. Već ste sudjelovali u finalu EBT Mastersa? Kakva su vaša prijašnja iskustva? Koje smatrate najboljim (uključujući organizaciju, kvalitetu igre,…)?
U vrlo smo zahvalnoj situaciji što ćemo 2011. godine po sedmi put za redom nastupiti na Mastersu.
Po organizaciji Paralia (2006.).
Po razini igre Espinho je bio najbolji (2010.).
Iskustva: Momčad se tokom natjecanja svake godine dokazuje. Naša disciplina je sve bolja i imamo toliko iskustva da sam uvjeren da će natjecanje 2011. biti najbolje do sada! Momčadi koje su se kvalificirale pokazuju kako će finale ove godine biti najjače.
Ne baš tako dobro iskustvo, izuzetak čine Paralia 2006., Nagyatád 2007. i Korfu 2009. Putovali smo na svako natjecanje 4-5 dana ranije kako bi bili u mogućnosti imati treninge pred natjecanje. (U Mađarskoj, nažalost, zbog vremena nismo imali prilike za to prije natjecanja). Na ostalim finalima nismo imale prilike za to. Bila bi sreća kada bi organizatori mogli omogućiti teren za trening momčadima koje su stigle ranije.
3. Predstavljate svoju zemlju na ovom natjecanju, pa ima li kakvih većih sponzora ili medija koji bi vas promovirali (neki sportski časopisi ili televizija)? Kakva je situacija s popularizacijom rukometa na pijesku u vašoj zemlji u odnosu na prijašnje vrijeme?
Imamo potentnog sponzora AXA Group Hungary i 2-3 manja koja nas također podržavaju. Srećom naš godišnji proračun je osiguran svake godine. U suradnji s Mađarskom rukometnom federacijom, ne samo utakmice na razini nacionalnog natjecanja već i EBT događaji se prenose preko Sport TV-a. Nažalost, naša disciplina nije promovirana nigdje drugdje osim na službenim stranicama Federacije i nekih momčadi. U početku su rukometni klubovi bili protiv rukometa na pijesku. Nisu dopuštali igračima da nastupaju na pijesku. Bili su u strahu od mogućih ozljeda. Srećom u današnje vrijeme su mnogo otvoreniji za nove ideje. Ako se tako nastavi nadam se da će za par godina rukomet na pijesku biti dio ljetnih priprema klubova. Ako utjecajni klubovi postanu naklonjeni ovoj disciplini to će biti od velike važnosti jer će se uvelike povećati zanimanje za rukomet na pijesku. To će biti neophodno jer u današnje vrijeme rukomet na pijesku je poznat i voljen u malom krugu.
U našoj zemlji bilo bi prijeko potrebno gledati disciplinu koja želi dospjeti na Olimpijske igre. Na međunarodnim natjecanjima (i reprezentacija i momčad) sakupili smo mnogobrojne pobjede i medalje. Trebale bi biti više cijenjene. Rukomet na pijesku bi trebala biti prepoznatljivija disciplina u Mađarskoj.
4. Kako dugo egzistirate kao momčad, kada ste počeli igrati i kako je izgledao vaš početak? Da li je bilo teško stvoriti rukometni klub na pijesku?
2002. dva kruga prijatelja su odlučila formirati zajednički klub. Kako su se svi međusobno poznavali sjedinjenje je bilo jednostavno. Naša namjera je bila dobra atmosfera i povećanje zaluđenosti za ovom disciplinom. Nismo imali osobite namjere. Ipak smo uspjeli osigurati nastup na nacionalnom natjecanju. Na naše iznenađenje završili smo na 4. mjestu. Zatim smo odlučili, ako želimo shvatiti rukomet na pijesku ozbiljno možemo postignuti sve što nismo uspjeli ostvariti u dvoranskom rukometu. Svi su uspjeli pronaći pravu poziciju unutar i izvan polja. Počeli smo raditi savjesno i rezultati su se već počeli vidjeti na početku. Imali smo puno poteškoća, ali naš uspjeh je pokazivao da smo na pravom putu i da trebamo nastaviti što smo započeli. Naši igrači i vođe su postali članovi nacionalnog tima. Tamás Neukum je bio prepoznat od člane EHF-a kao naš član.
5. Gdje imate treninge? Koliko igrališta ima u prosjeku u gradovima? Da li se možda koristite dvoranom za vrijeme trajanja zime?
Imamo ograđeno igralište iza starog nogometnog igrališta gdje imamo treninge dva puta tjedno dok ne traje sezona (ako ne kiši). Za vrijeme trajanja sezone možemo imati treninge jednom tjedno. Imamo sreću treniranja na 5 lokacija (8 polja) u i oko Budimpešte. Otprilike 50 momčadi mora dijeliti termine treninga. Natjecanja se mogu održavati na tri lokacije. Ne možemo igrati rukomet na pijesku zimi, u tom periodu nemamo mogućnosti za trening.
6. Igrate li samo rukomet na pijesku ili igrate također dvoranski rukomet? Imate li profesionalnih igrača u klubu koji žive od rukometa/rukometa na pijesku?
Svi se bave dvoranskim rukometom. Neki od naših članova igraju u klubu Vác drugu ligu. Oni su poluprofesionalci, ove godine su igrali za ulazak u prvu ligu. Ostali članovi igraju u različitim sporednim ligaškim klubovima. Mnogi od njih imaju povijest u top ligi.
7. Kako je nacionalno natjecanje organizirano u vašoj zemlji? Koliko turnira imate?
Naše natjecanje ima dvije razine. U prvoj ligi natjenatječe se 8 najboljih muških i ženskih ekipa. Tko dospije na sedmo ili osmo mjesto odlazi iz lige i nastavlja na nacionalnom natjecanju sljedeće godine. Za najbolje ekipe natjecanje je samo jedan vikend. To nije dovoljno pa ekipe sudjeluju na mađarskim EBT turnirima. U Mađarskoj su 6-8 turnira organizirana svako ljeto. Na njima ima mnogo više mogućnosti. Kvalifikacijska natjecanja se organiziraju 5 vikenda i ukupno na 10 lokacija u zemlji gdje sve ekipe mogu igrati (osim onih koji se natječu u prvoj ligi). Pobjednici nastupaju u finalu. Prvoplasirana i drugoplasirana momčad nastavlja u prvoj ligi sljedeće godine.
8. Koliko turnira odigrate godišnje, da li često igrate u drugim zemljama Europe ili možda čak i na drugim kontinentima?
Svaku godinu počinjemo s EBT natjecanjem.
Na nacionalnom natjecanju je jedan krug i pored toga sudjelujemo na dva EBT turnira organizirana sa naše strane i na 2-3 EBT turnira organizirana od drugih momčadi.
Nerijetko imamo mogućnosti posjetiti Hrvatsku. Često smo bili na Pagu, u Novom Vinodolskom, Crikvenici i Zagrebu. 2007. smo isprobali zimski rukomet na pijesku što je bilo nevjerojtano iskustvo. To je bio prvi EBT turnir organiziran zimi. Lokacija je bio Leuggern, Švicarska.
9. Ima li igrača u vašem klubu koji igraju za reprezentaciju?
Trenutno tri naša igrača su članovi reprezentacije. U Mađarskoj je muška reprezentacija osnovana 2003. godine, tamo su također naša tri igrača. U posljednjih 7 godina smo dali reprezentaciji 13 igrača i 4 kapetana.
10. Kako vidite EBT turnire i pravac u kojem rukomet na pijesku ide? Da li trenutno ima ikakvih problema povezanih sa EBT sistemom natjecanja? Mislite li da ima važnijih stvari nego hvatati mreže iza golova?
Moje mišljenje je da bi sistem bodovanja trebao biti pomno razmotren. Neki elementi nemaju svoje mjesto i treba ih izbaciti s popisa. Od velike važnosti bi trebao biti broj međunarodnih momčadi. EBT bi trebao povećati broj bodova turnirima s većim brojem međunarodnih ekipa. Davao bih više bodova za sudjelovanje međunarodnih sudaca. Davao bih tri obroka i smanjio cijenu obližnjeg smještaja. Davao bih bodove za sve točke koje bi privukle veći broj stranih ekipa.
Organizirao sam 6 EBT turnira i sakupio mnogo iskustva. Uvjeren sam kako ima mnogo drugih organizatora sa sjajnim idejama kako bi turniri bili posjećeniji. Mislim da bi bilo sjajno kada bi EHF tražio mišljenje od organizatora koji su već dokazali svoje sposobnosti. Njihova iskustva, mišljenja i ideje bi mogli biti veoma korisni. Također bi poslušao vođe tima koji su često sudjelovali na Mastersu. Trebalo bi se pridodati više važnosti na profesionalnost i sposobnost natjecanja.
11. Kako vidite razlike između dvoranskog rukometa i rukometa na pijesku?
Rukomet na pijesku ima sjajan učinak na dvoranski rukomet. Van mogu donjeti mnoge vještine iz dvoranskog rukometa. Mogu osigurati takvo iskustvo (europska i svjetska natjecanja) što oni možda ne bi postigli u dvoranskom rukometu. Takva iskustva daju samopoštovanje i snagu. Mislim da ima puno teritorija koja bi se mogla sastaviti u cjelinu. Problem je u tome što je to nešto što samo mi igrači rukometa na pijesku znamo. Razlika je u tome što vrhunski igrači dvoranskog rukometa (idoli, poput kojih bi svatko želio biti) ne shvaćaju rukomet na pijesku ozbiljno, smatraju ga dobrom šalom. Sve dok ih ne uspijemo uvjeriti u korist, ljepotu i prilike ove discipline uvijek će postojati veliki zid između dvoranskog rukometa i rukometa na pijesku.
12. Imate li kakav program stvaranja mlađih igrača rukometa na pijesku, ili se svi bave dvoranskim rukometom, a pijeskom samo zbog zabave? Mislite li da je neophodno razvijati rukomet na pijesku kao nezavisan sport, ne tako povezan sa dvoranskim rukometom i njegovim igračima?
Nemamo zalihu igrača. Cijelo vrijeme gledamo mlade igrače i zovemo ih. U prvoj godini igrat će u timu B i ako poboljšaju igru mogu doći u tim A. Teško je postići da rukomet na pijesku postane nezavisan. Dok se razvija potrebno je da ostane u dodiru sa dvoranskim rukometom. Ali trebao bi imati puno veću ulogu.
Da kažem jedan primjer: Ima puno mladih i talentiranih sportaša koji su se prestali baviti rukometom između 16-20 godine jer nisu mogli uskladiti treninge i utakmice sa svojim školovanjem. Mogli su biti velika priča rukometa na pijesku. Mogli bi nastaviti sa sportom sa 2-3 treninga vikendom. Ako bi imali treninge izvan sezone redovito i ako bi sudjelovali na natjecanjima tokom zime i proljeća kako bi tek dobri bili tokom ljeta? Mogli bi biti posebni igrači. Mogli bi biti neovisni da imamo sponzore i podršku i mogli bi financirati gore spomenute ideje. Ali to bi tek bio prvi korak…
Prevela i prilagodila: Matea Jurilj