Jedan od najboljih sudačkih parova rukometa na pijesku, Vanja Antić i Jelena Jakovljević, izdvojile su malo vremena te su za službenu klupsku stranicu AKRP Zagreb ponudile svoje mišljenje o aktualnim događajima.
Ukratko recite par stvari o svom rukometnom putu. Kad ste započele sa suđenjem, prvi dojmovi, najteži trenuci?
Trenirale smo rukomet od 1992 do1996 zajedno u istom klubu, čak smo radile i u paru zajedno na svakom treningu. Zbog ozljeda smo bile prinuđene prekinuti s igranjem, tada 1996 smo polozile sudački ispit, postale suci sa 16 godina. Prvi dojmovi su nam bili odlični, jer smo shvatile da kroz suđenje može da se dosta putuje i upoznaje dosta ljudi. Već 1997 smo bile na 3 međunarodna turnira za mlađe kategorije u Pragu, Izoli i Bratislavi. To nas je privuklo da odmah zavolimo suđenje, jer za vrijeme igračkih dana, nažalost, nismo imale priliku putovati van zemlje.
Kad ste počele suditi na pijesku i kako ste se odlučile na taj korak? Najdraža utakmica /turnir koji Vam je ostao u lijepom sjećanju?
1998 smo imale priliku prvi put susresti se s rukometom na pijesku, na međunarodnom turniru u Sloveniji, nakon toga od 2002 počinje suđenje turnira i u našoj zemlji. 2005 postale smo EHF suci za rukomet na pijesku, a 2007 IHF suci. Do sada nam je najdraža utakmica bila muško finale na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010 između Brazila i Mađarske. Tada smo dobile privilegiju biti prvi ženski sudački par koji je u bilo kojem sportu na Svjetskom prvenstvu dobio priliku suditi muško finale! To je bila ogromna čast za nas! Još jedna utakmica koja nam je u najljepšem sjećanju, je žensko finale na Europskom prvenstvu 2009, pred punim stadionom od 2500 ljudi, između Norveške i Italije koje je završeno raspucavanjem. Te dvije su nam do sad najdraže utakmice i najdraža prvenstva, nadamo se da će ih biti još. Možda jednog dana na Olimpijskim igrama !
Iako je rukomet na pijesku zasnovan na fair playu, vjerojatno se događaju svakakve situacije na relaciji sudac-igrač. Navedite ako se sjećate pokoje zanimljive/smješne situacije. Kojim ekipama je teže suditi tj. Ima li pojedinaca koji Vas znaju izbaciti iz takta?
Bilo je dosta zanimljivih, napetih ali i smješnih situacija s igračima, evo jedne s prethodnog Svjetskog prvenstva u Omanu. Za vrijeme formalnog pozdravljanja sa svim igračima prije početka utakmice, igrač Bahreina mi se obratio i rekao da mu se sviđam. Bila sam iznenađena, ali nisam odreagirala. Tijekom utakmice je taj isti igrač dobio dva isključenja, tj.crveni karton i onda mi je nakon utakmice rekao da mu se ne sviđam više! Tako da kako sam brzo stekla naklonost tog igrača tako brzo sam je i izgubila. Najteže je suditi ekipama koje se po prvi put susreću sa strogim kriterijima igre na pijesku. Najteže je objasniti svima da ne važe pravila iz dvoranskog rukometa i da moraju igrati fer, tj.dosta blaže. Izbace nas iz takta upravo te ekipe, igrači koji su uvjereni da znaju sve, a zapravo ne znaju pravila igre, oni su po pravilu uvijek i najglasniji, najburnije reagiraju.
Na Europskom prvenstvu u Randersu sudjelovat će 8 sudačkih parova. Izuzevši sebe, kakav je Vaš dojam o ostalim parovima te za koga smatrate da je posebno napredovao?
Što se tiče kolega s kojima ćemo biti u Randersu, mi zapravo poznajemo od ranije samo 3 para. To su momci iz vaše zemlje, Španjolci i Česi. Česi su sudili s nama Europsko prvenstvo u Norveškoj prije 4 godine i bili su dobri, ali od tada nismo imale priliku vidjeti ih tako da ne možemo suditi o njihovom napretku. Iskreno, ne vjerujemo da u Češkoj postoji dosta kvalitetnih turnira, a budući da od 2009. nisu sudili na većim natjecanjima, nisam sigurna koliko su mogli napredovati. Što se tiče Španjolaca, imale smo priliku gledati i Marcosa i Vanesu dok su sudili i mišljenja smo da su ovom zamjenom Španjolci dobili jako dobar sudački par, odlično osjećaju igru i očekujemo njihovo dobro suđenje. I na kraju koju rijec o Ivici i Dariu, upoznale smo ih prije par godina u Crikvenici na turniru, tada smo ih gledali prvi put, nakon toga u Hrvatskoj na prvenstvu i mislim da konstantno napreduju. Imaju jako kvalitetnu ligu u Hrvatskoj, dosta ekipa igra pijesak i to im pomaže da budu sve bolji i bolji. Znam da se vi nadate da zbog uspjeha vaših reprezentacija neće biti u prilici suditi značajnije susrete, ali mi se nadamo i želimo im da sude neke od mečeva za medalju, jer to zaslužuju.
Dosta sudaca kod nas smatra da suđenje rukometa na pijesku i dvoranskog rukometa ne ide zajedno? S obzirom na Vaša iskustva, kakva bi bila poruka mladim sucima? Pomaže li suđenje na pijesku daljnjim odlukama i u dvorani ili ipak jedno s drugim nema pretjerane veze?
Suci koji smatraju da ta dva sporta ne idu jedno s drugim, vjerojatno nikad nisu probali suditi rukomet na pijesku pa tako zaključuju. Mi smo također i dvoranske sutkinje, od 2008. godine smo i EHF par dvoranskog rukometa i mozemo reći da nam je suđenje pijeska dosta unaprijedilo suđenje dvoranskog rukometa. Primjera radi, presuđivanje prekršaja u napadu, koje je na pijesku dosta često, nam je pomoglo da razvijemo kriterij i sad i u dvoranskom rukometu mnogo lakše prepoznajemo probijanje. Isti je slučaj s koracima, na pijesku se mnogo češće viđaju greške u koracima, pošto igrači nemaju mogućnost kontroliranja vođenja lopte. Tako imamo situaciju kada na jednoj utakmici rukometa na pijesku dosudimo/vidimo po 10ak primjera prekobrojnih koraka i prekršaja u napadu, time stječemo iskustvo da to lakše prepoznamo, osjetimo i u dvoranskom rukometu. Posljednji primjer je izmjena pravila u dvorankom rukometu oko situacije kada vratar napusti svoj prostor prilikom kontre suprotne ekipe. Znamo da dosta sudaca ima problema s presuđivanjem u tim situacijama, je li 7m ili je probijanje, tko je prvi zauzeo poziciju, je li crveni ili 2 minute?! Mišljenja smo da suci koji usporedno sude pijesak i dvoranski rukomet s tom situacijom nemaju puno problema jer su se ranije na pijesku dosta puta susreli s tim za vrijeme raspucavanja. Tako da iskustvo suđenja na pijesku može dosta pomoći i unaprijediti suđenje rukometa u dvorani. Zbog svega prethodnog navedenog svim mlađim kolegama bismo preporučile da kad god imaju priliku, sude i rukomet na pijesku!
Primjetio sam da je dosta EHF-sudaca koji su započeli suditi međunarodne utakmice dvoranskog rukometa (pa tako i zadnje Svjetsko prvenstvo odigrano u Španjolskoj) započelo sa svojim međunarodnim karijerama upravo suđenjem na međunarodnim pjeskaškim turnirima. Znači li to da je EHF prepoznao pijesak kao dodatnu podlogu za isprobavanje sudaca ili se radi o slučajnosti?
Mislimo da se ne radi o slučajnosti, ali ni o namjernom, planskom programu EHF. Jednostavno suci koji imaju osjećaj za rukomet, koji su dobri suci to mogu pokazati i u rukometu na pijesku kao i u dvoranskom rukometu. Zato su uspješni na obje podloge! I to je još jedan znak mlađim kolegama, da im suđenje rukometa na pijesku nikako ne može odmoći u karijeri dvoranskog suca, može joj čak i pomoći. Kroz rukomet na pijesku imaju priliku upoznati i dosta čelnika EHF, a svi ti ljudi su čelnici i u dvoranskom rukometu.
Kakav je vaš plan i cilj u budućnosti što se tiče rukometa na pijesku? Vidite li se u budućnosti kao delegati?
Da, već smo imale razgovore s ljudima iz EHF koji nas što prije žele vidjeti u ulozi delegata na pijesku, jer im trebaju delegati koji su imali sudačkog iskustva. Tako da planiramo otići na neki od sljedećih tečajeva i postanemo i delegati, jer se nadamo da možemo pomoći svojim iskustvom mlađim kolegama.
Kakvo je trenutno stanje rukometa na pijesku u Srbiji? Proteklih par godina obnovljen je interes organizacijom turnira u Novom Sadu. U razgovoru s istaknutim dužnosnicima Vašeg saveza načuo sam da se planira obnoviti i turnir u Beogradu. Kakve su Vaše prognoze glede daljnjeg napretka rukometa na pijesku u Vašoj zemlji, s obzirom na poprilično dobre rezultate koje ste u prošlosti postizali na reprezentativnoj razini?
Trenutno zanimanje za pijesak u Srbiji je mnogo bolje nego ranijih godina. Već sada imamo prijavljena dva turnira u sklopu EBT turneje, jedan u Novom Sadu i još jedan u Bačkoj Palanci. A u planu je i nastavak organiziranja turnira u Beogradu. Već mogu sa sigurnošću reći da će taj turnir u Beogradu biti od 21/23.06.2013. tako da ovom prilikom mogu pozvati i sve zainteresirane iz vaše zemlje da planiraju tada dolazak kod nas! Plan je da od ove godine napravimo što više turnira, a da od sljedeće godine uvedemo te turnire kao stalne i po uzoru na vas napravimo Srpsko prvenstvo rukometa na pijesku. Tako da imamo velike planove od ovoga ljeta, nadam se da ćemo ih sve realizirati i da ćemo ponoviti uspjehe od prije par godina na reprezentativnoj razini. Očekujemo uspjeh od juniroske reprezentacije, a nadamo se i seniorskom što boljem rezultatu ako ekipa bude kompletna.
Za kraj malo predviđanja o natjecanjima koja će se igrati ove godine: Europsko prvenstvo u Danskoj te Svjetske igre u Kolumbiji. Vaša predviđanja, favoriti, moguća iznenađenja?
Što se tiče Igara u Kolumbiji, mislim da će u ženskoj konkurenciji Brazilke ponovo biti neprikosnovene. Po njihovim igrama viđenim u Omanu, one su u ovom trenutku jako daleko od svih ostalih reprezentacija i igraju najljepsi rukomet na pijesku. Što se tiče Randersa za medalju će se po našem mišljenju boriti Skandinavke, Mađarice i vaša reprezentacija. Voljele bismo da se Italija pojavi u jakom sastavu kao ranijih godina pa da zakomplicira natjecanje. Što se tiče muške konkurencije pored Brazilaca koji su uvijek favoriti, imamo i nekoliko jakih Europskih ekipa kao što su Ukrajina, Rusija, Hrvatska, Mađarska, Španjolska… Tako da očekujemo jedno jako zanimljivo ljeto na pijesku.